petak, 24. veljače 2012.

druze, ja sam budala


ne volim kad moram oprostit nekom tko nije trazio da mu oprostim.
nit kad nudim novu sansu nekom koga moram molit da je prihvati.

čekaj me, ja sigurno neću doći


ne volim kad čekam nekoga,
a ne znam s koje strane dolazi

još je gore, ako čekam nekoga,
a ne znam jel dolazi uopće















http://youtu.be/ONJKVKrH4X0

srijeda, 22. veljače 2012.

odjavna


bez akvarija i ribica
s dvije preostale cigare
uz kasnonoćnu ljubav
za recycle bin

molim vas,
neka netko upuca
žaljenje s ledja

http://youtu.be/iY4APDrl66s

ona sanja da sam oprao ruke, da sam obrijan, da sam lep


tuga
snijeg
i vozovi
kiša
more
mostovi
nebo
grom
i muzika
vjetar
osmijeh
čitulja
jauk
krv
i sprovodi
igla
konac
šavovi

shvaćaš li?
bit ćemo u redu

počni trčat sad!

http://youtu.be/4mlkNpWY0VQ

utorak, 21. veljače 2012.

Bullet Proof...I Wish I Was


rodiš se, živiš, par puta umreš. a onda, na kraju, umreš još jednom za kraj. bude teško, pa još teže, vrati se na teško. nikad se ne privikneš, mada svima pričaš kako jesi. razmišljaš na način: ako nešto dovoljno dugo ponavljam i sam ću povjerovati u to. kako si? odlično! odlično.

http://youtu.be/hfJsrJ-lKGc

ponedjeljak, 20. veljače 2012.

I'm Alright


jednostavno odlučiš biti dobro i budeš dobro. ustvari, završiš odlično! jel to ide tako? trebal sklopit oči? tražim ljude sa iskustvom velikim da kažu. i da, najvažnije pitanje, koliko puta na dan smijem radit to?

napomena: tebe nisam pitao.

























http://youtu.be/NSEyutsGezY

First We Take Manhattan


volim način na koji oštriš noževe i kako slaninom podmazuješ čizme
i ono crno oko očiju isto volim jako
plus taj sjaj u njima
e to je divan sjaj

al ne volim kad škrgućeš zubima, nit kad pušiš jednu za drugom
pa ja moram isto
i ne volim ratove koji nisu tvoji,
prezirem ih

i kuda ćeš sada? čiji je na redu rat?
tko te željan čeka da ga spasiš
dok nam život prolazi
a mi svjesni gubimo












http://youtu.be/JTTC_fD598A

t.p.


tugo pregolema
evo srcu mome radosti

mala je
i čupava
i odaziva se na ime
koje ne smijem spominjati
obećao tako

nego, tugo
hajde sada slobodno
na zaslužen odmor ti
mislim da bi ovo
moglo potrajati
tj. trebalo bi

i tugo, molim te
ne zovi, ne piši
kad sve ovo prodje
pričat ćemo opet
uživo

da, sami
i u mraku
i uz bocu
i u postelji
što smrdi

znaš već dobro
kako ide
redoslijed
šta me pitaš
gluposti
hajd sad idi!

ti misliš šta?
da te varam?
da ti lažem
samo da te
otjeram

ma daj tugo
pa znaš me valjda bolje
nismo zar džaba
ovoliko skupa

ajde slobodno
putuj mi bez brige
proći će dok
trepnemo






nedjelja, 19. veljače 2012.

plan


ustat u zoru
obrijat se 
bez da se porežem
doručkovat
pa izać van

bacit u smeće igru
ne ljuti se čovječe
što ti je kupih za rođendan
ne okretat se za bačenim

uzet plave balone
sjest u park
zapalit cigaru
napisat pismo
pustit ga u zrak

zapjevati glasno
leti leti
lastaaaaaaa

započeti ples
koji ne priziva kišu

pozvat taxi
vozit se onoliko daleko
koliko to dopuštaju
čet'ri marke

uć u prvi haustor
pozvonit na 
bilo čija vrata
zvonit 
sve dok mi ne otvore

pa nekom neznancu reći da sam te prebolio
i zagrlit ga čvrsto

čuda se dešavaju, zar ne?


čekanje ubija

sreća pa smo mrtvi već
pa možemo čekati
jedno na drugo
bez posljedica
zauvijek















/The Maestro says it's Mozart
But it sounds like bubble gum/



http://youtu.be/Y-E53gmeO-8

okrivimo muziku jer netko mora biti kriv


dođe mi da križam
tvoje ime

ili da ga gađam
strijelicama za pikado

poništiti prijatelja
lako je i moguće

ja to mogu
znam da hoću

i hoću odmah
sutra ujutro




















http://youtu.be/PsGDeZUS-vE

žuta


tko je odbacio psa sa šiškama od snijega
koji me jutros izgubljen pratio

čiji je ono auto
i zašto nije svirnuo

tko je prije vremena zatvorio trafiku
koja inače radi
čitavo vrijeme

čiji su otisci na lopati kojom ste
nevješto sakrili tragove

tko se popišao u moj snijeg?


















/Rekla si mi da ne voliš zimu,
da na tugu tebe zima seća.
/

wonderful life


jučer si druge dozivao tuđim imenom,
pogled'o se u ogledalo kafanskog vecea,
ogreb'o po nosu.

sinoć si sanjao veliku izdaju,
porotu prijatelja,
proglasila te krivim.

jutros, popio litar kave,
ispušio 15 cigareta i pojeo "Twix".

točno u podne napustio zgradu,
izder'o se na ulici, al u sebi,
na sebe,
pa vježbao gledati prolaznicima u oči.

a sada, P., u redu si,
sada si i više nego miran
jer znaš kako od sutra tek
slijedi ono najgore.



















 http://youtu.be/01JUJYK5ALQ

ja imam snage da te volim?


ti imaš nevjerojatnu sposobnost upropastit mi svaki bitan momenat. poslije mi telepatski govoriš koliko ti je žao. ja zapalim, razmislim i presudim u tvoju korist. pobijediš u svakoj bitci, pa se kladim da ćeš sigurno dobiti i ovaj rat. znaš, problem je u tome što ja ne vidim u tebi neprijatelja, i to je ujedno i tvoja najveća prednost. nazdravljam tome, jer ne bih mogao zamisliti draže ruke za udavit me, ni neke koje bolje mirišu.
zadnjih dana opet loše spavam i sve je standard pogrešno. gdje su sad ona fina vremena kad sam se pitao tko je ubio lauru palmer, a ipak spavao ko beba...
danas je nedjelja. neutješno je znati kako su one ostale iste, anksiozne i bez želje za ponedjeljkom. a o tebi da i ne pričam, više.



















http://youtu.be/7oDuGN6K3VQ



subota, 18. veljače 2012.

svirao je rekvijem


oprosti što sam ti oprostio preko deset puta,
pa te naviknuo da ću tako svaki put.
novosti su da neću.
al' ne brini, ja nikada ne ubijam ono što volim,
samo sve što sam nekada volio.
mozart te pozdravlja!
i ja bih ti dignuo ruku,
al' ih perem trenutno.
pogledao bih te,
ali gledam da što bolje ove ruke operem.
zbogom.  i ne zaboravi,
nekad sam te i voljeti znao!

http://youtu.be/Zi8vJ_lMxQI


utorak, 14. veljače 2012.

cry for love


odlučio sam da te volim,
pa skupljam zavoje umjesto salveta sad,
plus smrdim na alkohol.

u tvojim najluđim snovima
plešem sa ružom među zubima
 i ti me voliš jako.

e u tim istim snovima,
ja se na kraju rasplačem
jer znam da moram ići.

 tako ja to uvijek,
odem kad me zavole,
ne prije.

                                               http://youtu.be/PQNBii8Kogw

adagio in g minor


popravljam štetu emotivnog cunamija slušajući probranu klasiku. onu od koje su i krave najopuštenije pa se najkvalitetnije pomuzu (vidio na discoveryju). možda se poslije konstantnog slušanja te muzike ispišam i isplačem predobro (čitaj: u ogromnim količinama), i izađe svašta nešto što želim da izađe iz mene, te na kraju, zaspim ko bebač.

također, ispijam čajeve (jeftine neke) i jedem paštetu sa petit keksom (radili smo to već u srednjoj jedan drug i ja kad bi nam ponestalo kruha). igram se markerom, crtam svašta. sinoć sam recimo, na zidu,  nacrtao sunce i potpisao se ispod istog, ako slučajno netko naleti pa da vidi da ga još uvijek imam.

osjećam fantomsku bol i osim činjenice da sam pravo loše, sve ostalo je dobro.

http://youtu.be/XMbvcp480Y4


nedjelja, 12. veljače 2012.

i'm taking a ride with my best friend


druze, oprostio sam
sto si me gurnuo
hajd sad pruzi ruku
da se vratim gore

volim te ko brata

druze, to je grancica
zasto ne das ruku
pustas me da pricam
opet sam sa sobom


http://youtu.be/y4u2MyVlCa4


when i'm a good dog THEY SOMETIMES THROW ME A BONE IN


upalis svjetlo, buljis u zidove,
promatras zidove,
pitas se, da li sa druge strane
stavi uho ponekad
tek da cuje jesil ziv

ni telefon ne zvoni,
prije par dana
odlucio si sebi reci da je pokvaren
i dalje ne zvoni,
valjda zato sto je pokvaren

hodas po sobi,
ponavljas na glas:
ja sam jak i ne moze me ubiti nista
osim cigara
ja sam jak

stanes, pa zapalis jos jednu.

http://youtu.be/TIEma4NAc9w


ove zime u sarajevu


promijeni sto mozes, sakrij sto ne mozes
i vrati se meni

odlucio sam ne postavljat pitanja
ako zelim da medju nama
vise nikada ne bude lazi

subota, 11. veljače 2012.

sjećaš se?

kad su tuzne stvari smijesne (jer traju vec godinama), ti se smijes, i smijes, smijes se jel, razvuces od uha do uha kes... a smiju ti se i drugi, samo sto se ti jedini rasplaces na kraju svega od urnebesnog smijeha tog!

a onda, svane to jutro, kazes sebi DOSTA JE!, i to bude to.

e toga jutra, za dorucak, pozderes sve strahove (da se krene dalje najprije se mora osloboditi straha), zakopas ih dovoljno duboko, pogladis se po stomaku. udjes u kupatilo, kontas bilo je i vrijeme, osisas se. popijes kavu, zapalis cigaru, zapalis jos jednu. vratis se u kupatilo, pa se i obrijes. duhanom prekrijes mjesta po kojima si se porezao onako kako te to dedo ucio. zatim se nadjes gol, lizuci preostale rane. uzmes soli, onoliko koliko stane na dlanove, pospes po njima. pakleno boli dok ih ubijas, ali to si i ocekivao. vrisnes jednom iz sve snage, cucnes na pod. kasnije, polizes opet sve, al ovaj put ne osjecajuc nista, otupio si na bol. primaknes se solji, turis dva prsta u usta, drzis ih u ustima. dakle, drzis ih u ustima tako neko vrijeme, al ipak uspijes, povratis to srce. uzmes ga iz solje, dio po dio, odneses u dnevnu. po stolu prostres zlatnu foliju, po njoj poredas dijelove ne tako zlatnog srca. sjednes na kauc i na tenane mu pojasnis neke stvari: sta ubuduce smije, sta vise nikada ne smije, ako zeli da zivi i tako to. zapalis jednu, zapalis drugu, ponovis mu gradju. uzmes traku, kidas zubima, jer se ne sjecas gdje si prosli put metnuo one skare... oblijepis ga tako citavog, bacis koji put gore dole ko ping pong lopticu, provjere radi... dobro je, cvrsto je, citavo! pogledas ga nakratko, zazmiris, zines, stavis, progutas. momak, cestitam, pojeo si srce! opipas mjesto gdje bi trebalo biti, u redu je, ondje je i kuca. obuces se, otrcis pred ogledalo i nekih 15ak minuta (a moguce i puno, puno duze) zacudjeno buljis u sebe, i osluskujes ga kako opet dobro kuca.

par godina kasnije, sprdas se sa svim ovim, zapocinjuc salu sa: sjecas se onda kada smo mi slomili srce?

http://youtu.be/mhxK2IOywVE